Kintsugi ili ljepota nesavršenog (razbijenog)

Savršenstvo, toliko često ga tražimo, želimo postići kroz rad, odnose...

No što je savršenstvo? Nije li sve savršeno baš u svojoj nesavršenosti. Svatko od nas najbolji je baš takav kakav je, jednistven i poseban, s dobrim i lošim stranama. Ta ni cvijet u prirodi nema sve latice iste! Ni odijelo krojeno po mjeri nije savršeno, negdje ispod, možda visi nit...Treba li zato omalovažavati ili odbaciti nešto?

O tome sam počela razmišljati ove zime kad smo renovirali kupaonu. Dva tjedna majstori su se mijenjali, prolazili, htjeli uvesti svoje ideje i način rada, a mi, naravno ispunjenje svojih želja. Kad su konačno otišli, suprug je odlučio popraviti mali dio uništenog parketa na hodniku. I kad je već sve završio, polakirao, stao je upravo na to mjesto koje se je trebalo sušiti... Pogledao me je s nevjericom i "Moram ponovo"! A onda mi je sinulo: "Ne, nemoj ponovo popravljati, neka to bude naš podsjetnik da ništa nije savršeno i da treba otpustiti kontrolu, želju da istjeramo nešto kako smo zamisili." Danas kad god to pogledam, odličan mi je podsjetnik!

Japanci su otišli još dalje... njihova duhovnost i širi pogled na stvari oduševljava. Kintsugi je filozofija gdje se razbijeno, umjesto da se skriva ili baca, popravlja uz posebne efekte tako objekt dobiva dodatnu vrijednost, ima svoju povijest kojoj se dive.

U Kintsugi procesu (Kin je zlato, a tsugi spajanje) predmet se lijepi, dok se u zadnjem sloju dodaje prah zlata, srebra, platine bronze tako predmet postaje lijepši i originalniji. Ova tradicija stara 500 godina, daje novu ljepotu razbijenim, starim stvarima. Prema njima važno je osjetiti predmet, ne samo pogledati ga. Stalna utrka za materijalnim neće nas učiniti sretnijima, već sposobnost da stvari pogledamo dublje, baš takve kakve jesu, divimo im se, prihvatimo ih, cijenimo, uživamo u njima.

Prepoznati ljepotu u razbijenom, jednako je vrijedno bilo da se odnosi na obnovljenu posudu, odnos, nas same….što god da se dogodi, najlakše je reći “nije vrijedilo i baciti”, no kad uložimo svoje vrijeme, trud, enegiju i kreativnost, tako oplemenimo staro, uz ljubav možemo samo dobiti više i bolje!

Naravno, potrebno je i znati trenutak kad i novo i staro treba otpusiti.